Magnetske trake najčešće se nalaze na poleđini platnih i identifikacijskih kartica – najčešće kreditnih i debitnih kartica. Sadrže podatke koji se očitavaju kada se prugasti dio kartice provuče kroz čitač kartica.
Magnetske trake obično se sastoje od jednog sloja PVC-a (polivinil klorida) prekrivenog sitnim česticama magnetske smole. Podaci se zapisuju i pohranjuju u magnetskim trakama modificiranjem magnetizma čestica, formirajući jedinstveni niz bitova. Taj se niz naknadno može očitati fizičkim kontaktom s posebnim uređajem (npr. 'provlačenjem'), koji ga interpretira. Budući da su informacije zapisane u fizički sastav magnetskih traka, ne mogu se mijenjati.
Magnetske trake se uglavnom postavljaju na kartice. Postoje međunarodno definirani standardi koje kartice moraju ispunjavati kako bi podržale ovu tehnologiju. Oni obuhvaćaju veličinu, fleksibilnost, položaj magnetskih traka, magnetske karakteristike i formate podataka.
Magnetske trake najčešće se koriste na financijskim karticama. Međutim, mogu se primijeniti i izravno na vrijedan predmet (gdje to dopuštaju fizičke karakteristike i uvjeti korištenja), kako bi se jamčila njegova autentičnost i pratila (npr. kao postprodajna usluga za kupce).
Ako je glavna svrha pruge osiguranje sigurnosti, tada je poželjno traku nanijeti izravno (i neodvojivo) na proizvod.
Ako želite koristiti kartice za povezivanje magnetskih traka sa svojim proizvodima, tada ne morate unositi nikakve promjene u proizvodni proces.
Međutim, ako želite izravno nanijeti magnetsku traku na svoj proizvod, morat ćete napraviti određene promjene u proizvodnom lancu.
Budući da je ova tehnologija toliko dobro uspostavljena i raširena, troškovi povezani s njezinom implementacijom nisu visoki.