Ako rješenja protiv krivotvorenja žele biti zaista učinkovita u osiguravanju lanaca opskrbe, pomaganju javnim tijelima u osiguravanju legalne trgovine i poticanju povjerenja potrošača, tada moraju biti u skladu s relevantnim međunarodno utvrđenim zahtjevima za performanse, poznatim i kao ISO standardi.
ISO je Međunarodna organizacija za normizaciju. Sjedište joj je u Ženevi i najveće je i najinternacionalnije tijelo za postavljanje normi na svijetu koje izdaje tehničke norme koje pokrivaju gotovo svaku industriju (1). Njegovi članovi su nacionalna tijela za normizaciju većine zemalja svijeta.
ISO standardi su skupovi pravila i kriterija koje su međunarodno dogovorili stručnjaci. Dolaze u raznim oblicima (npr. norme za proizvode, smjernice, kodeksi prakse i metode ispitivanja), ali u svojoj srži ISO standardi su zapravo formule koje opisuju „najbolji način da se nešto učini“. Numerirane su prema formatu „ISO nnnn:yyyy – naslov“, gdje je nnnn broj norme, yyyy godina objave, a naslov naziv norme.
Postoji niz ISO standarda usmjerenih na osiguravanje da tehnologije protiv krivotvorenja odgovaraju svrsi. Većina je usmjerena na pružatelje tehnologije i sadrži kriterije o tome kako dizajnirati i implementirati rješenja. Međutim, postoje dva ISO standarda koja su namijenjena korisnicima. To su:
ISO 22383:2020 – skup smjernica koje pomažu poduzećima da odluče koje je rješenje za autentifikaciju pravo za njih definiranjem kriterija performansi i pružanjem metoda za procjenu učinkovitosti;
ISO 22384:2020 – skup smjernica koje pomažu robnim markama da uspostave i prate plan zaštite svojih proizvoda od različitih vrsta prijevara, kao što su krivotvorenje, kopiranje, ponovno punjenje, sivo tržište itd.
Vrijedi ukratko spomenuti i dva standarda usmjerena na pružatelje tehnologije. To su: ISO 22378:2022 (smjernice za postizanje interoperabilnosti sustava za identifikaciju objekata i sustava za autentifikaciju) i ISO 22381:2018 (smjernice za postizanje interoperabilnosti neovisno funkcionirajućih sustava za identifikaciju i autentifikaciju).
ISO standard podliježu strogim ograničenjima autorskih prava; javno su dostupni samo sažeci i informativni dijelovi dokumenata. Za pristup punom sadržaju ISO norme, morali biste kupiti normu od ISO-a ili pridruženog nacionalnog tijela za norme.
Imajući to na umu, ovo poglavlje predstavlja pregled područja i načela obuhvaćenih posebno normom ISO 22383:2020 (koja je najrelevantnija u kontekstu ovog Vodiča) i daje kratak uvod u ostale spomenute norme, s ciljem pružanja početne točke za rasprave, donošenje odluka i moguću provedbu.
(1) Telekomunikacije su obuhvaćene Međunarodnom unijom za telekomunikacije.