Ova tehnologija koristi posebnu vrstu lasera za rezanje vrlo gusto razmaknutih utora različitih dubina na bilo kojoj vrsti podloge ili površine. Slike, logotipi, tekst ili identifikacijski kodovi mogu se nanijeti na vrh gravure, gdje će poprimiti nove boje kada se gledaju iz različitih kutova. Često se miješaju s hologramima, ove slike je vrlo teško replicirati. Glavna prednost ove tehnologije je što je oznaka neodvojiva od proizvoda i stoga ju je vrlo teško mijenjati.
Postoje tri glavne tehnike laserskog graviranja :
- žarenje – poznato i kao lasersko površinsko utiskivanje, koje označava željezne metale i titan zagrijavanjem površine i uzrokujući oksidaciju ispod, mijenjajući boju metala u obliku oznake;
- pravo lasersko graviranje – tehnika koja uklanja materijal s površine proizvoda u obliku oznake (ovo se posebno koristi za metale, plastiku i keramiku);
- duboko lasersko označavanje – visoko specijalizirani postupak kojim se oznake izvode na određenoj dubini na površini proizvoda (koji je obično izrađen od metala).
Laserski rezovi mogu se napraviti na širokom rasponu različitih materijala: papiru i kartonu, etiketama, koži, filmu, gumi, pjeni, drvu, tkaninama, PET-u, PVC-u, staklu, kamenu, željezu, niklu, čeliku, nehrđajućem čeliku, aluminiju, električnim komponentama itd.
S obzirom na raznolikost čimbenika uključenih u lasersko graviranje – vrstu proizvoda koji se označava, materijal i tehniku graviranja – teško je ovdje dati specifične zahtjeve za provedbu. Međutim, može se reći da bi bilo potrebno napraviti značajne promjene u proizvodnom procesu.
Također postoje prilično značajni troškovi povezani s laserskim graviranjem, iako će ovisiti o konkretnom kontekstu, materijalu i korištenoj tehnici.