Glavna svrha ove tehnologije je zaštita podataka otisnutih na dokumentima i ambalaži. To se postiže nanošenjem plastičnog filma na stranice ili druge površine koje je potrebno zaštititi pomoću tlaka ili topline. Plastični film imat će specifične sigurnosne značajke ugrađene tijekom postupka nanošenja - na primjer, tiskane, taktilne ili obojene elemente - za dodatnu zaštitu.
Slijede tri najčešća postupka koja se koriste za ugradnju sigurnosti u film.
- Pretisak – sigurnosni elementi se obično tiskaju na stražnjoj (unutarnjoj) strani sigurnosnog filma ili između ljepljivog sloja i filma kako bi se zaštitili od oštećenja i neovlaštenog otvaranja (obično se tiskaju sitotisak, rotacioni tisak ili fleksotisak).
- Utiskivanje – sigurnosni film je utisnut taktilnim elementima, kao što su tanke linije, složeni uzorci tankih linija ili mikrootisci.
- Ugradnja kroz uvez – ova tehnika obično štiti fotografije i ispisane osobne identifikacijske podatke u putovnicama. Kako bi se spriječilo neovlašteno mijenjanje, film se ugrađuje u putovnicu kroz uvez, tako da traka filma tvori mali rub na susjednoj stranici, na stražnjoj strani dokumenta.
Dva druga, rjeđa postupka su upotreba preljevnog filma, koji ima briljantan, biserni efekt i mijenja boju kada se gleda iz različitih kutova, te filma koji reflektira leđa, koji postaje vidljiv pomoću posebnog uređaja za gledanje koji koristi koaksijalno svjetlo.
Sigurnosni filimovi se uglavnom koriste na dokumentima - na primjer putovnicama i osobnim iskaznicama.
Ako želite koristiti sigurnosni film, morat ćete u proizvodni proces uključiti korak nanošenja filma na dijelove dokumenta koje je potrebno zaštititi.
Budući da postoji toliko mnogo opcija za implementaciju sigurnosnog filma, teško je ovdje dati opću predodžbu o troškovima.