Kemijske i fizičke tehnologije protiv krivotvorenja koriste posebne tvari za označavanje i provjeru predmeta. Iskorištavaju inherentnu slučajnost uzoraka nastalih primjenom određenih kemijskih procesa ili tvari na materijale, služeći kao markeri.

Glavna svrha ovih tehnologija je autentifikacija bez istovremene jedinstvene identifikacije proizvoda. Za očitavanje i provjeru markera koje stvaraju potrebni su specijalizirani hardverski ili laboratorijski testovi. Zbog toga je trećim stranama vrlo teško reproducirati slične markere. 

Troškovi izrade i pričvršćivanja kemijskih i fizikalnih markera općenito su niski. Međutim, specijalizirani automatski uređaji za očitavanje, kada su potrebni, mogu biti skupi. Stoga je vrijedno imati na umu da trenutna provjera na licu mjesta često nije moguća. Umjesto toga, testiranje moraju provoditi laboratoriji, što zahtijeva više vremena.